Naše vjenčanje - Ana i Nikola

Naše vjenčanje - Ana i Nikola Glasujte za ovu priču u sklopu natječaja "Naše vjenčanje iz snova"

Svaka ljubavna priča i vjenčanje ima svoje posebnosti i svoje čari. Ovo je priča o jednoj velikoj ljubavi koja je okrunjena sakramentom braka.
Ana i Nikola se nisu poznavali 23 godine svoga života. Živjeli su svaki svoj život, bili uspješni, sretni i nikad se nisu htjeli zadovoljiti djelomičnim rješenjima u ljubavi, nego su uvijek tragali za "onim pravim". Iako su im mjesta prebivališta udaljena 33 km, upoznali su se na povratka s dočeka 2009. godine u Bruxellesu, nakon više "slučajnosti". Pričali su cijelu noć, vidjevši samo obrise lica i, dok su se bezbrižno smijali, znali su jasno u srcu: to je to. Prava, istinska, jedina ljubav. Nikad nisu vjerovali u "slučajnost" i sigurni su da je Bog vodio njihove živote i da su jedan drugome namijenjeni od rođenja: oni su stvoreni da bi bili jedan za drugog i da bi zajedno proveli život.
Zbog toga, nakon nepunih mjeseca dana hodanja, na Valentinovo, odabrali su 15.5.2010. za dan njihovog vjenčanja te su 15.5.2009., proslavili svoju „Prvu minus godišnjicu“. Ana i Nikola su uživali u pripremama, s ljubavlju su birali svaki i najmanji detalj i sve izrađivali u veseloj i osebujnoj kombinaciji narančasto-lila boje: od pozivnica, poklona, dekoracija crkve i restorana, programa za crkvu, označivača mjesta, knjige dojmova, putokaza... I, nakon dugog iščekivanja, došao je taj dan i taj sat, 15.5.2010. u 15 sati, kada će se njihove duše spojiti u jednu.

Htjeli su da svi dožive veličinu Sakramenta te su odlučili započeti vjenčanje s Misom tako da je Nikola ugledao Anu u vjenčanici kada je ulazila u crkvu. Blaga kiša koja je padala toga dana i od koje su toliko strepili stvorila je intimnu atmosferu u prepunoj crkvi iz 13. stoljeća. Koncert tokom Mise priredili su im orgulje, klavir, dvije violine, violončelo, flauta, a pjevali su sopran, tenor i zbor mladih. Misna čitanja koja su odabrali bila su iskaz njihovih želja i imala su naslov "Daj, Gospodine, da zajedno proživimo starost" i "Jedno Tijelo i jedan Duh".

Ana i Nikola, nakon što su jedno drugom dali posebne zavjete koji počinju ovim riječima "Dušo duše moje i srce srca moga", razmijenili su prstenje. Tada je njihov prijatelj svećenik, koji je predvodio Misu, pročitao blagoslov od Pape i rekao da imaju audijencija u Vatikanu gdje će dobiti poseban blagoslov za obitelj: to je bilo Anino iznenađenje i poklon za Nikolu. Nakon što ih je svećenik proglasio mužem i ženom, Ana i Nikola su se čvrsto zagrlili dok se orila pjesma "Postojani u ljubavi! Ustrajni u molitvi! Zajedništvom nošeni, Duhom vjerom prožeti, Tijelom Božjim hranjeni!" I to je, uistinu, ono što si i sami žele.
Slavlje se nastavilo u veselju i plesu sve do ranih jutarnjih sati: mladenci nisu ni na trenutak napuštali podij, svi su se zabavljali uz razne programe, iznenađenja i posebne poklone. Oduševljenje gostiju zapisano je u knjizi dojmova, ali i u komentarima i ganućima danima i tjednima nakon.

Ana i Nikola su sanjali i dugo pripremali svoje vjenčanje snova, ali je stvarnost nadišla svaku želju, očekivanje i nadu. Kad su zadnji gosti otišli, umorni mladenci su se pogledali i nasmiješili: znali su da je to kraj njihovog vjenčanja, ali da sada slijedi najbolji dio: brak, dijeljenje sreće i tuge, zdravlja i bolesti "dok ih smrt ne rastavi".

Glasujte za ovu priču u sklopu natječaja "Naše vjenčanje iz snova"

Povezani članci i teme: