Dalibor, Đurđevac- Priča s kraja raja

Nestali dani nade da je ljubav nešto posebno prije sada već skoro tri godine ispunila je moj tada već dosta zreo mozak, u zimski dan kad se sve čini kao da je san sve osim boli. Pošto se moj život tada sastojao od samo malih particija nade da ću nakon više razočaranja pronaći djevojku koja će imati razumjevanja, ljubavi i strpljenja pokrpati moju napuklu dušu, odlučio sam sreću okušati na netu.
Priča bi bila klasična filmska da se u ovu nije uplela sudbina koja se bazirala na puno sreće i još više slučajnosti. Prvo šta moram napomenuti da sam odlučio tjedan dana prije nego sam upoznao nju, prekinuti pretplatu za bezžični Internet u svojm studenskom stanu u Lovranu. Večer je bila kao i svaka druga, pola sata prije izlaska u neki zabačeni disco u koji mi se nije išlo poslao sam postić djevojci koja nije imala sliku ali je živjela u blizu mjesta odakle sam rodom. Onako rekreacijono, ali... Odgovor je došao instanto. Pozdrav s nekoliko humorističkih riječi uletilo je na moj display i ostavilo me u razmišljanju da bih mogao tražiti broj mobitela, ali ne...ja sam dao svoj... i kako je poruka otišla tako je mobitel zazvonio. Otkazao sam odlazak van na par minuta, ili ustvari sati, i razgovarao na mobitel s njom puna 3 sata, koliko nas je to koštalo, strašno... Zamolio sam ju da mi stavi svoju sliku na mail, te kad sam otišao van, razmišljao sam samo da slika bude na mailu kad se vratim.

S povratkom u stan, otvorio sam mail i pošto sam umirao od nestrpljenja stavio sam skidati sliku s neta, ali pošto se slika očitavala jako dugo liniju po liniju ja sam bio sve nestrpljiviji. Slika je na kraju bila predobra, osoba još bolja, a ja sam dobio novu nadu za sve.

S povratkom kući, koji je bio filmski jer sam ju molio da dođe po mene, što je i napravila, sam doživio topli doček i ostao u tom zagrljaju već pune tri godine, i planiramo vjenčanje, krećemo zajedno na stan i kako bi rekli ljudi... živjeli su sretno do kraja života.

Povezani članci i teme: