Helena i Danijel, Petrinja

Nikada neću zaboravit taj dan; bio je kao iz bajke... Bio je početak svibnja i početak prekrasnog novog razdoblja mog života!
Bila sam krizmana kuma i kako to već biva svi su bili napeti, nestrpljivi, svi su jedva čekali da to završi, a ja sam željela da traje vječno! Dan prije Svete potvrde krizmanici i kumovi išli smo na ispovijed! Dok su se drugi ispovjedali i pričali o sutrašnjem danu, moje su se oči susrele s njegovima i nekako kao da sam znala da je naša ljubav stvorena! Premda nisam znala ništa o njemu, čak ni ime, al nekako mi je bio dovoljan taj njegov pogled i smješak! Od tog trenutka moji su pogledi bili upučeni samo njemu,moje misli samo o njemu! Sa radošću i srećom smo izašli iz crkva znajući da ćemo se sutra opet sresti. S nestrpljenjem sam čekala da uđemo sutra u crkvu i da ga opet vidim! I kad smo svi sjeli na svoja mijesta diskreno sam da nitko ne primjeti tražila njega i kad sam ga ugledala uhvatila sam njegov pogled već na sebi i samo mi je nježno namigno i nasmješio se, a meni je srce zakucalo sto na sat!
Cijelu smo se misu pogledavali i smješkali da je čak i moja kumica to primjetila i gurkala me da malo pratim što se događa! I kad je sve završilo u crkvi,otišli smo svako sa svojim kumovima kući, al moje su misli i dalje bile upućene njemu dečku iz crkve! Nisam ga vidjela više od mjesec dana i već sam se počela mirit s tim da ga više neću vidjet i da je to bila samo iskra u mom životu za koju sam mislila da je preromantična i ljepa da bi se mogla ostvarit!
Al krajem lipnja u mom selu se održava dan sela i sa curama sam plesala i zabavljala se tad sam ugledala poznati smješak i dečka koji je išao prema meni. Sve je izgledalo kao san ali je bilo tako i stvarno! Uzeo me u svoje naručje i zaplesali smo! Tad smo se samo jedan drugome predstavili... i opet je svatko otišao na svoju stranu, a da nismo razmijenili brojeve telefona, al smo barem znali imena i da smo selo do sela i da smo blizu jeadan drugome! I već sutra potpuno iznenađena primila sam njegovu poruku. Bila sam presretna jer je nabavio moj broj i jer je mislio na mene! I od tog trenutka smo se počeli dopisivat i dogovorili smo naš prvi susret...

On je bio toliko smješan, a meni prekrasan! Dolazili smo nasuprot jedan drugome i kad smo došli jedan do drugoga umijesto poljubca u lice kako to biva kad se netko prvi put nalazi pogotovo u centru grada i na sredini ulice gdje prolaze auti i gdje je hrpa ljudi mi si jednostavno nismo mogli pomoć i više odgađat taj trenutak: Trenutak da se zagrlimo i strasno poljubimo! Za nas je u tom trenutku stao cijeli svijet... To je trenutak koji se dogodi samo jednom u životu,a pamti se cijeli život...

Sada je prošlo 5 i pol godina od našeg prvog susreta; sada smo oboje puno zreliji, stariji, ali isto onako jednako zaljubljeni kao i onog dana kad smo se prvi put vidjeli i poljubili! Još nas dijeli samo sedam mjeseci kad ćemo postati muž i žena! I naravno svoj ćemo brak potvrdit u crkvi gdje smo se prvi put i zaljubili! A dalje ćemo vidjet kako će biti; nadam se ljepo kao i do sada.

Povezani članci i teme: