Ljubav..ma daj; to se drugima događa, nisam ja ta.. I da stojim sama u redu već bi našla način da me zaobiđe. Ona je ta koja te pronađe, ne pita, dođe kada smo najnespremnije. Najčešće to bude u prolazu, neosjetno, tek zažari tijelo i ostavlja nas u nemilosti druge strane.
Promatrala sam te duže vrijeme, znala sam sve tvoje navike, čak i tempirala vrijeme kada ćeš izaći iz ureda da se sličajno sretnemo... Ne, nebi započela razgovor, ni pogledala te, samo bi prošla; bio bi mi dosta da uljepša dan. Ništa nisam znala o tebi, osim imena. Rekla bi ti nešto, samo da je otvoriti ta usta, pitala bi te, makar nešto glupo, ali nije mi se dalo.
Sve ili ništa... Pokupila sam zrnca svoje hrabrosti iz noćnog ormarića i krenula u završnu operaciju "poruka". Napisala sam par redaka, svoje ime i broj mobitela, izmolila 50 očenaša i čekala. To čekanje, agonija koja nema kraja, bespomoćni osjećaj i crvenilo u licu koj ne prekriva ni puder za bebinu guzu. Nije bilo povratka, samo sam pazila da te ne sretnem na hodniku, tajming je bio besprijekoran dok mi je srce ludilo.
Poruka...uf, samo da nije negativna. Ne mogu ja to, dajem mobitel Maji pa da mi prenese onako bezbolno. Smiješi se sažaljivo a ja kipim, mijenja grimasu i kaže..."netko će večeras na dejt!" Da je strop bio malo manji, vjerovatno bi završila na traumatologiji s potresom mozga a pošto nije otišla sam na spoj..Dugo smo pričali, smijali se...Nakon nekog vremena nisam više slušala, privukla sam ga sebi i poljubila. To mi je najljepša uspomena u životu, slatka i neizbrisiva...
Sada sam zaručena za tog Anđela koji je u Afganistanu. Čekam da se vrati, a onda ćemo zajedno stariti...
Želite li i vi pokazati slike svog vjenčanja iz snova? Pošaljite nam vašu priču!
Povezani članci i teme: